/ru/
короновать
/en/
crown
склонение/спряжение слова
глаголindicative. | ||||
---|---|---|---|---|
present | past | past frequentative | future | |
1p.sg. | karūnuoju | karūnavau | karūnuodavau | karūnuosiu |
2p.sg. | karūnuoji | karūnavai | karūnuodavai | karūnuosi |
3p.sg. | karūnuoja | karūnavo | karūnuodavo | karūnuos |
1p.pl. | karūnuojame, karūnuojam | karūnavome, karūnavom | karūnuodavom, karūnuodavome | karūnuosime, karūnuosim |
2p.pl. | karūnuojat, karūnuojate | karūnavote, karūnavot | karūnuodavote, karūnuodavot | karūnuosit, karūnuosite |
3p.pl. | karūnuoja | karūnavo | karūnuodavo | karūnuos |
subjunctive. | ||
---|---|---|
sg. | pl. | |
1p. | karūnuočiau | karūnuotumėm, karūnuotumėme, karūnuotume |
2p. | karūnuotum, karūnuotumei | karūnuotumėt, karūnuotumėte |
3p. | karūnuotų | karūnuotų |
imperative. | ||
---|---|---|
sg. | pl. | |
1p. | karūnuokime, karūnuokim | |
2p. | karūnuoki, karūnuok | karūnuokite, karūnuokit |
3p. | tekarūnuojie, tekarūnuoja | tekarūnuoja, tekarūnuojie |