|
|
|
|
литовский словарь / pelkėti | | pelkė́ti (pelkė́ja, pelkė́jo) — заболачиваться;
/en/ become bogged up; become boggy
склонение/спряжение словаглагол
indicative. |
---|
| present | past | past frequentative | future |
---|
1p.sg. | pelkėju | pelkėjau | pelkėdavau | pelkėsiu |
---|
2p.sg. | pelkėji | pelkėjai | pelkėdavai | pelkėsi |
---|
3p.sg. | pelkėja | pelkėjo | pelkėdavo | pelkės |
---|
1p.pl. | pelkėjam, pelkėjame | pelkėjom, pelkėjome | pelkėdavome, pelkėdavom | pelkėsime, pelkėsim |
---|
2p.pl. | pelkėjate, pelkėjat | pelkėjot, pelkėjote | pelkėdavote, pelkėdavot | pelkėsit, pelkėsite |
---|
3p.pl. | pelkėja | pelkėjo | pelkėdavo | pelkės |
---|
subjunctive. |
---|
| sg. | pl. |
---|
1p. | pelkėčiau | pelkėtumėme, pelkėtume, pelkėtumėm |
---|
2p. | pelkėtum, pelkėtumei | pelkėtumėt, pelkėtumėte |
---|
3p. | pelkėtų | pelkėtų |
---|
imperative. |
---|
| sg. | pl. |
---|
1p. | | pelkėkim, pelkėkime |
---|
2p. | pelkėk, pelkėki | pelkėkit, pelkėkite |
---|
3p. | tepelkėjie, tepelkėja | tepelkėja, tepelkėjie |
---|
|