/en/
authorize (smb + to inf), empower (smb + to inf); ką tvarkyti reikalus authorize smb to transact the affairs
/de/
bevollmächtigen vt
склонение/спряжение слова
глаголindicative. | ||||
---|---|---|---|---|
present | past | past frequentative | future | |
1p.sg. | įgalioju | įgaliojau | įgaliodavau | įgaliosiu |
2p.sg. | įgalioji | įgaliojai | įgaliodavai | įgaliosi |
3p.sg. | įgalioja | įgaliojo | įgaliodavo | įgalios |
1p.pl. | įgaliojame, įgaliojam | įgaliojome, įgaliojom | įgaliodavome, įgaliodavom | įgaliosim, įgaliosime |
2p.pl. | įgaliojate, įgaliojat | įgaliojot, įgaliojote | įgaliodavot, įgaliodavote | įgaliosite, įgaliosit |
3p.pl. | įgalioja | įgaliojo | įgaliodavo | įgalios |
subjunctive. | ||
---|---|---|
sg. | pl. | |
1p. | įgaliočiau | įgaliotume, įgaliotumėme, įgaliotumėm |
2p. | įgaliotumei, įgaliotum | įgaliotumėt, įgaliotumėte |
3p. | įgaliotų | įgaliotų |
imperative. | ||
---|---|---|
sg. | pl. | |
1p. | įgaliokim, įgaliokime | |
2p. | įgalioki, įgaliok | įgaliokite, įgaliokit |
3p. | teįgaliojie, teįgalioja | teįgaliojie, teįgalioja |