|
|
|
|
литовский словарь / įkietėti | | įkietė́ti (įkietė́ja, įkietė́jo) — затвердеть/затвердевать
склонение/спряжение словаглагол
indicative. |
---|
| present | past | past frequentative | future |
---|
1p.sg. | įkietėju | įkietėjau | įkietėdavau | įkietėsiu |
---|
2p.sg. | įkietėji | įkietėjai | įkietėdavai | įkietėsi |
---|
3p.sg. | įkietėja | įkietėjo | įkietėdavo | įkietės |
---|
1p.pl. | įkietėjame, įkietėjam | įkietėjome, įkietėjom | įkietėdavome, įkietėdavom | įkietėsim, įkietėsime |
---|
2p.pl. | įkietėjate, įkietėjat | įkietėjote, įkietėjot | įkietėdavote, įkietėdavot | įkietėsite, įkietėsit |
---|
3p.pl. | įkietėja | įkietėjo | įkietėdavo | įkietės |
---|
subjunctive. |
---|
| sg. | pl. |
---|
1p. | įkietėčiau | įkietėtumėme, įkietėtume, įkietėtumėm |
---|
2p. | įkietėtumei, įkietėtum | įkietėtumėt, įkietėtumėte |
---|
3p. | įkietėtų | įkietėtų |
---|
imperative. |
---|
| sg. | pl. |
---|
1p. | | įkietėkim, įkietėkime |
---|
2p. | įkietėki, įkietėk | įkietėkite, įkietėkit |
---|
3p. | teįkietėjie, teįkietėja | teįkietėja, teįkietėjie |
---|
|