/ru/
вольничать; шалить; гулять
/en/
take liberties (with), be selfwilled/wilful, play pranks; be an idler arba a loafer
склонение/спряжение слова
глаголindicative. | ||||
---|---|---|---|---|
present | past | past frequentative | future | |
1p.sg. | valiūkauju | valiūkavau | valiūkaudavau | valiūkausiu |
2p.sg. | valiūkauji | valiūkavai | valiūkaudavai | valiūkausi |
3p.sg. | valiūkauja | valiūkavo | valiūkaudavo | valiūkaus |
1p.pl. | valiūkaujame, valiūkaujam | valiūkavome, valiūkavom | valiūkaudavom, valiūkaudavome | valiūkausim, valiūkausime |
2p.pl. | valiūkaujat, valiūkaujate | valiūkavote, valiūkavot | valiūkaudavote, valiūkaudavot | valiūkausite, valiūkausit |
3p.pl. | valiūkauja | valiūkavo | valiūkaudavo | valiūkaus |
subjunctive. | ||
---|---|---|
sg. | pl. | |
1p. | valiūkaučiau | valiūkautume, valiūkautumėm, valiūkautumėme |
2p. | valiūkautum, valiūkautumei | valiūkautumėt, valiūkautumėte |
3p. | valiūkautų | valiūkautų |
imperative. | ||
---|---|---|
sg. | pl. | |
1p. | valiūkaukime, valiūkaukim | |
2p. | valiūkauki, valiūkauk | valiūkaukit, valiūkaukite |
3p. | tevaliūkauja, tevaliūkaujie | tevaliūkaujie, tevaliūkauja |